Oralna kirurgija je kirurška grana stomatološke struke. U djelokrug rada oralnog kirurga ubrajaju se ekstrakcije (vađenja) zuba, ekstrakcije impaktiranih ili retiniranih zuba postupkom alveotomije, operacije cisti u kostima gornje i donje čeljusti, apikotomija, frenulektomija, ugradnja zubnih implantata u čeljust te podizanje dna sinusa gornje čeljusti (sinus lift). Najčešći oralnokirurški postupak je ekstrakcija (vađenje zuba). Uz velike napore struke i pacijenata da zube održimo u usnoj šupljini što je moguće duže, postoje slučajevi kada je zbog dubokog karijesa, loma zuba ili parodontne bolesti zube potrebno ekstrahirati.
Ekstrakcije zuba su rutinski kirurški zahvati koji se izvode u lokalnoj anesteziji. Prije svakog kirurškog zahvata u usnoj šupljini oralni kirurg uzima detaljnu medicinsku anamnezu pacijenta. Bitno je navesti sve lijekove koje pacijent uzima kako bi se izbjegao njihov utjecaj na krvarenje tijekom i nakon zahvata te cijeljenje ekstrakcijske rane. Nakon izvedenog kirurškog zahvata, rana se zatvara šavovima ili se ostavi da zacijeli sama. Pacijent dobiva upute o preporučenim postupcima ublažavanja otekline i boli te se tjedan dana od vađenja zuba preporuča kontrolni pregled kod doktora dentalne medicine, kako bi se provjerilo cijeljenje ekstrakcijske rane i odstranili eventualni šavovi.
Što je alveotomija?
Osim jednostavnih ekstrakcija zuba, omogućavamo Vam i ekstrakcije impaktiranih ili retiniranih zuba postupkom alveotomije (alveolotomije). Bilo koji zub u čeljusti može biti impaktiran ili retiniran. Impaktirani zubi ne mogu niknuti u svoj položaj u čeljusti zbog mehaničke prepreke koja im onemogućava nicanje, dok retinirani zubi ne izniknu zbog razloga koji nisu mehaničke prirode. Najčešći impaktirani zubi su umnjaci, odnosno treći kutnjaci. U slučaju da je kost iznad krune impaktiranog zuba povezana s usnom šupljinom, otežano je dostatno čišćenje zubnog niza i dolazi do upale okolnog mekog tkiva, tzv. perikoronitisa. U slučaju da impaktirani ili retinirani zub uzrokuje probleme pacijentu, preporuča se njegovo vađenje postupkom alveotomije.
Alveotomija je oralnokirurški zahvat koji se izvodi u lokalnoj anesteziji tako da je u potpunosti bezbolan za pacijenta. Pacijent je cijelo vrijeme svjestan i može komunicirati s oralnim kirurgom. Prije alveotomije oralni kirurg uzima detaljnu medicinsku anamnezu pacijenta. Bitno je navesti sve lijekove koje pacijent uzima kako bi se izbjegao njihov utjecaj na krvarenje tijekom i nakon zahvata te cijeljenje ekstrakcijske rane. Alveotomija započinje lokalnom anestezijom, nakon koje slijedi incizija (zarezivanje) sluznice skalpelom. Kost čeljusti otvara se svrdlom kako bi oralni kirurg mogao pristupiti operativnom području, a zub koji je zaostao u čeljusti vadi se iz kosti posebnim kirurškim instrumentima (dlijeta, poluge) uz minimalnu traumu okolnog tkiva. Nakon zahvata rana se zašiva šavovima radi lakšeg cijeljenja te pacijent dobiva postoperativne upute. Nakon sedam dana slijedi kontrolni pregled u ordinaciji i vađenje šavova.
Što je apikotomija?
Oralnokirurški zahvat koji podrazumijeva odstranjivanje vrška korijena endodontski liječenog zuba naziva se apikotomija. Izvodi ga specijalist oralne kirurgije. Apikotomiju je potrebno napraviti kada endodontsko liječenje zuba nije dovelo do nestanka bolnih simptoma i upale zuba, odnosno kada čak ni ponavljano endodontsko liječenje nije dovelo do povlačenja granuloma na vršku korijena zuba, što je vidljivo na kontrolnoj RTG snimci. Tada se preporuča kirurško odstranjivanje vrška korijena zuba (apikotomija) kako bi zub i dalje mogao ostati u čeljusti.
Apikotomija se izvodi u lokalnoj anesteziji tako da je zahvat u potpunosti bezbolan. Prije apikotomije oralni kirurg uzima detaljnu medicinsku anamnezu pacijenta. Bitno je navesti sve lijekove koje pacijent uzima kako bi se izbjegao njihov utjecaj na krvarenje tijekom i nakon zahvata te cijeljenje rane. Detaljno objašnjen postupak apikotomije je kako slijedi: apikotomija započinje davanjem lokalne anestezije. Tijekom cijelog zahvata pacijent je svjestan i može komunicirati s oralnim kirurgom. Nakon anesteziranja područja, oralni kirurg radi vodoravni rez u razini vrška korijena zahvaćenog zuba i otvara kost svrdlom kako bi imao pristup operativnom području. Vrh korijena zahvaćenog zuba se odreže te se sastruže upalno promijenjeno tkivo u kosti. Po potrebi tada je moguće napraviti i retrogradno endodontsko punjenje zubnog korijena da se osigura nepropusnost kanalića, a nakon toga rana se zatvara šavovima. Trajanje zahvata je otprilike pola sata do sat vremena, ovisno o debljini kosti u dijelu usne šupljine u kojem se izvodi. Nakon zahvata na sluznici ostaje jedva vidljiv ožiljak od reza, a koštani defekt se popuni kroz nekoliko mjeseci.
Apikotomija se provodi kada endodontsko liječenje nije dostatno da bi se sanirao upalni proces nastao unutar kosti zbog širenja infekcije iz korijenskih kanala, ili kod postojanja oralnih cista vezanih uz korijen zuba. Nakon apikotomije korijen zuba je nešto kraći, no zub ostaje u čeljusti i zadržava svoju funkciju i estetiku.
Česta pitanja
Kada se preporuča vaditi impaktirane ili retinirane zube?
kod ponavljanih perikoronitisa
kod apscesa
kod bolesti pulpe ili parodonta
kod opsežne karijesne destrukcije zuba
kod resorpcije korijena susjednog zuba
Koji su simptomi perikoronitisa?
bolovi koji se šire u uho i čeljusni zglob
otežano otvaranje usta (trizmus)
otežano gutanje
povećani limfni čvorovi ispod ruba čeljusti i na vratu
curenje gnoja na pritisak iz otečenog mekog tkiva iznad zuba
Koje su kontraindikacije za alveotomiju (kada se ona ne preporučuje)?
zub koji ne uzrokuje lokalne niti sustavne smetnje
starija dob pacijenta (kost je slabije prokrvljena)
kompromitirana medicinska anamneza pacijenta
Što mogu napraviti za ublažavanje bolova i otekline nakon vađenja zuba?
Preporuča se izvana hladiti mjesto ekstrakcije, uzimati mlaku i kašastu hranu te ne konzumirati vruće i gazirano tijekom sljedećih nekoliko dana. Pacijentima koji su pušači preporuča se izbjegavati pušenje kako bi rana lakše i brže zacijelila. Po potrebi može se uzeti analgetik, no treba izbjegavati pripravke s acetilsalicilnom kiselinom (Andol, Aspirin) koji mogu dovesti do produljenog krvarenja iz rane.